Samouki klesar Josip Radić, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, dolazi iz Pučišća na otoku Braču, mjesta koje u cijelom svijetu simbolizira kamen i klesarsku umjetnost. Upravo u takvom ambijentu, okružen najljepšim kamenim zdanjima, već 28 godina stvara nevjerojatne makete. U tom je razdoblju izradio impresivnih 67 velikih eksponata – zvonika, crkava i katedrala. Napravio je i baziliku svetog Petra u Rimu, a nedavno je dovršio i zagrebačku katedralu, koja mu je, kako kaže, bila i najzahtjevnija.

Josip Radić u radioni dok je još radio na bazilici |Foto: Privatna arhiva obitelji RadićNo krenimo od početka.Radić nije pohađao škole za klesarstvo niti građevinu. Završio je vojnu školu, otišao u rat, a potom se razbolio. Iako je bježao od kamena, okolnosti su ga ipak okrenule ka njemu. U njemu je pronašao mir.

Foto: Privatna arhiva obitelji Radić- Kad sam došao u fazu kada je trebalo odlučiti čime ću se baviti, rad u kamenu me nimalo nije privlačio. Oduvijek sam volio odoru, volio sam uniformu. Zato sam i upisao srednju vojnu školu, a potom i Moravičku vojnu akademiju. Između srednje škole i akademije radio sam godinu i pol – prisjeća se Radić.

Detalji s bazilike |Foto: Privatna arhiva obitelji RadićKada je 1991. godine počeo Domovinski rat, završio je školovanje i uključio se u obranu zemlje. Bio je među najmlađima, ako ne i najmlađi zapovjednik ratnog broda u Hrvatskoj – imao je tek 23 godine.Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+Nakon toga potpisao je ugovor s tadašnjim ministrom Gojkom Šuškom i bio među prva tri časnika HVO-a predviđena za odlazak u Sjedinjene Američke Države na dodatnu obuku.- Ti tečajevi su bili vjerojatno vezani uz diplomatske ili slične dužnosti. To nikada nisam saznao, jer sam samo mjesec dana nakon potpisivanja ugovora završio u bolnici. Tada je započelo jedno novo razdoblje u mom životu. Dijagnosticirali su mi Chronovu bolest – govori.Kako nije mogao raditi, počeo se, kako sam kaže, igrati “s tim kamenčićima”.- Prvi susjed je nešto sitno radio, izrađivao je male kućice, pa sam ga zamolio da mi da malo materijala kako bih se i sam okušao. Ta igra s vremenom me dovela do izrade vatikanske bazilike, a potom i do zagrebačke katedrale – prisjeća se.Još u fazi izrade malih kućica napravio je i malu crkvicu za jednu ženu – starohrvatsku crkvicu svetoga Mihovila.- Tada sam shvatio da me upravo sakralna arhitektura najviše privlači i da je to smjer kojim želim ići. Nastavio sam raditi u tom pravcu, a moj tadašnji župnik, don Tončić Pušanović iz Pučišća, prepoznao je moj rad. Dao mi je nacrte njihova kampanela, zvonika, i rekao da pokušam izraditi njegov model, ali samo zvonik, jer ga crkva dijelom zaklanja, pa da se vidi njegova ljepota. To je bio pravi početak – objašnjava.

Bazilika sv. Petra |Foto: Privatna arhiva obitelji RadićUbrzo je stigao i novi izazov.- U Selcima se nalazi jedna od najljepših crkava na Braču, crkva Krista Kralja, koja je trebala biti katedrala. Rekao mi je: “E, moj Joško, ajde napravi ovu crkvu.” A tko je meni mogao reći da to ne mogu? Usudio sam se. I do danas sam ih napravio sedam – govori kroz smijeh.Vatikanska bazilika svetog PetraPrije desetak godina iz Rima u Pučišće je stigla nećakinja nadbiskupa Nikole Eterovića s fotografijom modela bazilike svetog Petra izrađene od gipsa. Iako je već deset godina radio minijature, ništa do tada nije bilo toliko zahtjevno.- Kad sam vidio te fotografije, odmah je nešto zaigralo u meni. Htio sam i ja to napraviti, ali bolje. No ne možete tako nešto napraviti samo tako, prema fotografiji. Trebali su mi pravi, original nacrti bazilike. Srećom, uvijek sam bio povezan s nadbiskupom Eterovićem, nazvao sam ga i tražio pomoć, a on me pozvao u Rim. To je bila godina vjere te sam imao veliku čast da me ugosti i pokaže mi neke stvari koje ne može baš svatko vidjeti u Vatikanskim muzejima i u samom Vatikanu – prepričava Radić.Kako je obećano, tako je i bilo. Omogućen mu je pristup nacrtima iz Vatikanskog arhiva, iako su mnogi smatrali da je njegov naum – nemoguć.

Foto: Privatna arhiva obitelji Radić- Znate, ona se nalazi zatvorena za javnost u Michelangelovu atelieru jer se počela raspadati. Nadbiskup je zamolio da mi pomognu oko skica bazilike, što mi je ravnatelj Vatikanskog arhiva i muzeja osigurao. Vratio sam se u Hrvatsku i godinu dana nakon toga, kad se sve sleglo u glavi, počeo sam raditi – kaže.Rad na bazilici započeo je 9. veljače 2011. godine.

Foto: Privatna arhiva obitelji Radić- Ima tu čak i dijelova kamena koji su milimetarske veličine, jako je bilo zahtjevno. Gradio sam je osam i pol tisuća sati i završio 2019. godine. Ima i bakrene listiće na krovu – govori Radić.Prisjeća se i zanimljive anegdote.- Jedan je vojni inženjer prije 300 godina u Vatikanu ponudio izgradnju dvaju zvonika na pročelju bazilike tadašnjem papi. Međutim, nisu krenuli u izgradnju jer je teren mekan i bojali su se urušavanja. Zanimljivo je da je taj čovjek iz mog mjesta, Nikola Puljizić. Nadbiskup Eterović mi je rekao: “Ti se javljaš 300 godina nakon njega iz tog istog mjesta i gradiš baziliku sv. Petra u minijaturi od kamena” – govori kroz osmijeh.Baziliku je dovršio i time dokazao suprotno onome što su mnogi mislili. Danas je izložena u malenoj pučiškoj crkvi, koju posjećuju hodočasnici iz više od sto država.

Portal katedrale koju su izradili kćer Katica i Josip |Foto: Privatna arhiva obitelji RadićZagrebačka katedralaNakon više od pet godina rada dovršio je i zagrebačku katedralu. Izrađena je u omjeru 1:150, a na njoj je proveo oko šest i pol tisuća sati. I nju je radio prema originalnim nacrtima.- Vatikanska bazilika svetoga Petra jest velik i složen rad, ali pripada renesansi. Gotika je, međutim, nešto sasvim drugo, prepuna nevjerojatnih detalja. Do samoga kraja nisam bio siguran hoću li uspjeti napraviti sve onako kako sam zamislio – objašnjava.

Pučiški zvonik, njegovo prvo djelo iz 2003. |Foto: Privatna arhiva obitelji RadićPoseban trenutak bio je 2019. godine, kada je dobio priliku vidjeti katedralu izbliza i dar – kamen od kojeg je izgrađena.- On se danas nalazi unutar replike, na mjestu Stepinčeva groba. Unutra su i imena članova obitelji koja mi je najveći oslonac – supruga Marija, sinovi Toni, Karmelo, Lovre i Katica. Velika su mi podrška – govori.Njegova kći Katica, arhitektica, ne skriva ponos.- Moj pape si je dao puno truda, strpljenja i volje da bi izgradio baziliku, katedralu, ali i sve ostalo što su njegove ruke izradile. Sate i sate je proveo gradeći ih, nekad i po 17 sati u komadu – kaže.Zagrebačku katedralu predstavit će na Uskrsni ponedjeljak u Pučišću na Braču.