Šibenčanin nevjerojatnog raspona glasa Marko Škugor slavi Uskrs s malenom kćeri Maris, rođenom tek prije nekoliko mjeseci, pa će njemu i supruzi Ivani te sinovima biti doista onaj za pamćenje.

Vrata svoga doma samo za Story otvorio je glazbenik i šibenski slavuj, 36-godišnji Marko Škugor i podijelio kako izgleda Uskrs u njegovoj obitelji koji je ove godine posebniji nego ikad. Od prvog dana 2026. obitelj je bogatija za malenu Maris koja je unijela novu radost u život Marka, njegove supruge Ivane te sinova Petra i Andrije. Otkriva nam kako su se dječaci snašli u ulozi zaštitničke starije braće, kakav je bio trenutak kada je prvi put ugledao svoju kćer i koje su ga emocije tada preplavile te kako su zajedništvo i timski rad temelj skladnog i sretnog 12-godišnjeg braka s voljenom suprugom. A dok privatno uživa u najljepšim životnim notama, poslovno se priprema za nov susret s publikom i veliki koncert koji će 7. svibnja održati u zagrebačkom KD-u Vatroslava Lisinskog.

Što za vas znači Uskrs?

Uskrs mi je uvijek bio više od običaja. To je trenutak kad se čovjek malo resetira i vrati na ono bitno: vjeru, obitelj i zahvalnost. U ovom životnom tempu lako skliznemo u površno, a Uskrs te natjera da zastaneš i pogledaš što stvarno nosiš u sebi. I, iskreno, nakon svega što smo prošli kao obitelj posljednjih mjeseci, ove godine ga osjećam dublje nego ikad.

Marko Škugor Foto: Valerio Baranović

Kako izgleda Uskrs u vašem domu? Je li to prilika da se okupi cijela obitelj, uža i šira?

Kod nas nema ‘glume savršenstva’. Ima dječje graje, malo kaosa, smijeha, kuhinje koja radi punom parom i trenutaka koji se ne mogu režirati. Okupimo se koliko možemo, najviše nam znači taj osjećaj zajedništva. Nije poanta u tome da sve bude savršeno, nego da svi budu tu, stvarno prisutni. 

Je li neizostavno tucanje jajima? Tko je uvijek pobjednik?

Naravno da je neizostavno, otkad su djeca tu – bez toga ne ide. Djeca se tome posebno vesele. A pobjednik je svake godine netko drugi.

Koja se jela moraju naći na uskrsnom stolu?

Kod nas su klasici šunka, jaja, mladi luk, sir, domaći kruh… ali nije stvar u jelima nego u atmosferi. 

Marko Škugor Foto: Valerio Baranović

Ovaj Uskrs poseban je jer ga slavite s novom članicom obitelji. Kako prolaze prva tri mjeseca s Maris?

To je nešto što se ne može prepričati, mora se doživjeti. S jedne strane imaš manjak sna, konstantnu brigu, onu tihu napetost koja te prati jer si odgovoran za jedno malo biće koje ovisi o tebi u svemu. A s druge strane je nevjerojatna lakoća. Kao da ti se sve u životu posloži u jedan jasan prioritet. Najljepše je gledati je kako raste iz dana u dan.

Kakva je beba?

Mirna, ali ima svoj karakter, i to se već vidi. Ima taj pogled koji te ‘pročita’ u sekundi. I onda shvatiš da si gotov i opet si potpuno njezin.

Malena se rodila na Novu godinu 2026., jeste li u bolnici zapjevali od sreće?

Jesam, i to potpuno spontano. U jednom trenutku emocije su me preplavile i s doktoricom i sestrama sam zapjevao ‘Ono nešto’. Nije to bio nikakav planirani trenutak, nego čista reakcija kad te sreća pogodi toliko jako da izađe na jedini način koji znaš. Bilo je iskreno, toplo i nekako baš naše. Trenutak koji ću pamtiti cijeli život.

Foto: Valerio Baranović

Kao i sa sinovima, bili ste na porođaju. Koja vas je emocija preplavila kad se rodila Maris?

Mješavina svega – straha, olakšanja, nevjerojatne sreće. Istodobno si i potpuno svjestan svega i potpuno prepušten emociji. Kad sam vidio Maris prvi put, osjetio sam nevjerojatnu nježnost, ponos i ljubav koja je odmah obuhvatila cijeli moj svijet. 

Kako se danas snalazite s neprospavanim noćima? Je li s trećim djetetom lakše jer znate što vas čeka ili pak teže jer ste danas stariji nego kada su rođeni Petar i Andrija?

Prava stvar je timski rad. Supruzi skidam kapu, ona drži noćnu smjenu, ja preuzmem jutarnju. S trećim djetetom definitivno nema više ‘laganih noći’, ali iskustvo s prva dva puno pomaže jer znam što očekivati, kako organizirati ritam i zadržati barem mrvicu energije. I dalje je iscrpljujuće, ali osjećaj kad vidiš da svi dišemo u istoj priči je neprocjenjiv.

Jeste li preuzeli više odgovornosti kako bi se supruga mogla posvetiti bebi?

Naravno, preuzeo sam i više obaveza oko sinova kako bi supruga mogla mirno biti uz Maris, a da oni i dalje imaju svu pažnju i sigurnost koju trebaju. Ne gledam na to kao ‘pomaganje’ supruzi, nego kao prirodan način funkcioniranja – obitelj je tim i zajedno smo u svemu. 

Foto: Valerio Baranović

Kakvi su jedanaestogodišnji Andrija i devetogodišnji Petar kao starija braća?

Bolji nego što sam očekivao. Imaju zaštitnički instinkt, ali i neku nježnost koju možda prije nisam toliko vidio. To me baš dirnulo.

Pomažu li oko sestrice?

Pomažu koliko djeca mogu, ali ono važnije, žele pomoći. To je velika razlika.

Mala beba traži posebnu i punu pozornost. Pazite li da i sinovi ne izgube osjećaj da su u fokusu?

To je najvažnije. Djeca osjete sve. Trudim se svjesno odvajati vrijeme za njih – bez mobitela, bez distrakcija. Ne količina, nego kvaliteta.

Foto: Valerio Baranović

Kakav ste tata?

Možda sam ponekad preblag, ali uvijek sam prisutan i u srcu i u svemu što radim za njih. Trudim se biti oslonac, slušati ih i voditi ih, ali i dopuštati im da istražuju i uče jer mislim da ljubav i pažnja grade povjerenje jače od bilo koje stroge ruke.

Koje vrijednosti želite prenijeti svojoj djeci?

Poštenje, rad, zahvalnost. I da ne traže prečace u životu. Sve što vrijedi traži trud i vrijeme. 

U svibnju vas čeka koncert u Lisinskom. Kako je osmi put vratiti se u tu zagrebačku glazbenu dvoranu?

Bez rutine. Čim uđe rutina, gotovo je. Svaki put mora biti kao prvi i kao zadnji. Publika to osjeti u sekundi. Jedva čekam 7. svibnja i stvaranje novih uspomena u hramu glazbe.

Foto: Valerio Baranović

Treba li posebna priprema za koncert poput tog, nosi li on neku posebnu emociju, tremu?

Ne, treme nema. Svaki koncert je prilika da prenesem emociju i energiju publici, a priprema je jednostavno biti koncentriran i dati sve od sebe, a sve ostalo ide prirodno.

Hoće li vam se na pozornici pridružiti gosti?

To je uvijek iznenađenje, možda se netko pridruži, a možda ne. Prošle godine smo na prvom koncertu imali Danijelu Martinović, a na drugom Dražena Zečića. To drži i publiku i nas u iščekivanju te svaki koncert čini posebnim.

A hoćete li publiku možda iznenaditi novom pjesmom? 

Apsolutno, publiku se uvijek može iznenaditi nečim novim. Imam jednu posebnu pjesmu koju planiram završiti prije Lisinskog i bit će baš trenutak da je prvi put izvedem. Vjerujem da će to dodatno podići energiju i emociju večeri.